Blog o nekretninama

Na otocima na poljoprivrednim zemljištima niču i vikendaška naselja, samo rijetki novi vlasnici zemlju misle i obrađivati

Dok se lome koplja oko novog zakona o poljoprivrednom zemljištu, zemlja, osobito na otocima, jedina je tražena roba na ovoljetnom uspavanom tržištu nekretnina.

Kupci naivni?

Razloga je za to više, a najveći je što se za doslovno nekoliko eura po kvadratu mogu kupiti veće ili manje parcele udaljene od mora nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara, s pogledom na pučinu ili ne, s nasadom ili bez njega, objašnjava vlasnik agencije za nekretnine iz Splita Slaven Zambata.

Točno se zna koliko koja pozicija vrijedi, pri čemu je bitno i da zemljište ima kolni prilaz, da je blizu struje i vode, a cijenu mu dižu i stare kamene kućice, pojate ili pastirske nastambe. Nikica Begonja iz Zadra, predsjednik grupacije prodavatelja nekretnina pri HGK, kaže da je među kupcima, nažalost, najmanje onih koji bi obrađivali zemlju.

– Poljoprivredna zemljišta, zbog rupa u zakonu i sporosti građevinske inspekcije, nakon kupnje pretvaraju se u divlje građevinske zone, a to su nove ekološke bombe jer se uz svaki bespravno podignut objekt iskopa i tzv. crna jama. Ljudi su danas pod pritiskom dugova, ovrha i otkaza prisiljeni prodavati vrijedne nekretnine budzašto, a spretni mešetari uspijevaju uvjeriti naivne kupce kako će se ta zemlja jednog dana prenamijeniti i tada će imati višestruko vrijedno građevno zemljište.

Mjerodavni zatvaraju oči

Jasminka Fišer Gavranović, vlasnica agencije za nekretnine iz Vodica, kaže da pod teretom dugova vrijednost poljoprivrednog zemljišta padne i na 1 do 2 €/m². Na nekim su otocima tako već nikla nova vikendaška naselja na poljoprivrednim zemljištima s prastarim kamp-kućicama ili odsluženim industrijskim kontejnerima. Na Hvaru se, ističe Zambata, na sjevernoj strani otoka, cijela uvala od 120.000 četvornih metara nudi već za 8 ili 9 €/m², na Braču, Šolti i Korčuli za 15 do 25, na Šipanu od 9 do 12, a na Jakljanu, primjerice, jednom od najljepših otoka, samo za 6 €/m². Kupci su najčešće iz Zagrebačke i Varaždinske županije, a u posljednje se vrijeme za poljoprivredna zemljišta zanimaju i mladi koji u drugom, trećem ili četvrtom koljenu vuku podrijetlo iz Dalmacije. Stranci ih, pak, kupuju preko tvrtke koje registriraju u nas jer ih, prema zakonu, mogu kupovati samo kao pravne osobe.

Begonja kaže da su na problem rasprodaje poljoprivrednih zemljišta uz more i divlju gradnju upozorili i na posljednjoj sjednici županijske komore jer je riječ o devastaciji u prostoru pred kojom svi zatvaraju oči, a zakonskom regulativom Ministarstvo graditeljstva moglo bi i trebalo u roku od 24 sata tome stati na kraj.

U vinorodnim zonama na Pelješcu kvadrat 5 do 10 eura

Cijena je poljoprivrednog zemljišta na Pelješcu, u blizini budućeg mosta, od 5 do 7 eura po kvadratu. Pokraj Janjine 50.000 kvadrata sa pet kamenih kuća prodaje se za 10 €/m², kod Trstenika atraktivan poluotok od 20.000 kvadrata po 20 €, a iznad Orebića, za zemljište od 200.000 četvornih metara, s pogledom na Korčulu, na kojemu se nalazi i stari razrušeni ljetnikovac od 300 kvadrata, vlasnik traži 10 €/m².

U unutrašnjosti otoka, primjerice, ispod Vidove gore na Braču, za neobrađeno zemljište traži se 2 €/m², za obrađene parcele s maslinicima i vinogradima od 5 do 15 €, a nude se i atraktivne uvale od 20.000 kvadrata s kamenom kućom uz more za 3 do 20 €/m². Na Šolti i Lastovu maslinici se cijene i po pet eura za metar, a neobrađeni vinogradi u poznatim vinorodnim zonama na Pelješcu za 5 do 10 €/m².

Komu i po kojem ključu državna zemlja?

Iako je javna rasprava o nacrtu prijedloga novog zakona o poljoprivrednom zemljištu završena, bura se ne stišava. Još nije jasno kako će ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ekspresno staviti novih milijun hektara neobrađena zemljišta u optjecaj, kada ga trenutačno obrađujemo samo 1,2 mil. ha (1989. čak 3,2 mil. ha), ni prema kojem će se ključu u 50-godišnji zakup dijeliti državno poljoprivredno zemljište, a možda i privatno koje se ne obrađuje (jer su na njega predviđeni posebni porezi). Uvozimo čak 60% više hrane nego je izvozimo pa iz Jakovinina ambicioznog plana o novim hektarima, koji se očekuje na jesen, seljačke udruge iščitavaju pogodovanje većim privatnim subjektima nauštrb OPG-a. Kriteriji su, optužuju, nedorečeni. U prvom planu je gospodarski program koji će “veliki” puno bolje napisati a, kako bi se do ulaska u EU (inače nema poticaja) ubrzala dodjela zemljišta, nije određen ni maksimalni iznos hektara u zakupu. Stočari u nas najviše vape za zemljom i EU su do 2020. prioritet zbog nedostatka milijuna tona govedine na tržištu. Kakvi su u nedostatku ozbiljne poljoprivredne strategije hrvatski prioriteti, znat će se uskoro. (Jolanda Rak Šajn)

Izvor: www.večernjilist.hr

Čisto vlasništvo!

Teško je više vidjeti oglas za prodaju stana s napomenom ČV – čisto vlasništvo. Ta tvorenica koja ne postoji ni u jednom pravnom sustavu u svijetu osim kod nas, stvorena je u trenutku kad je u našoj zemlji nastupila pretvorba iz društvenog u privatno vlasništvo. Bilo je tu svega i svačega, i mnogi repovi nakaradne privatizacije nisu u potpunosti otpetljani ni danas.

Međutim, nisu samo u pitanju stanovi gdje su jedni vlasnici upisani u zemljišne knjige, a drugi nigdje ili pak u nekakve bilježnice nazvane knjigama položenih ugovora. Još su mnogi neboderi neupisani u zemljišne knjige, a zemljišta na kojim su izgrađeni vode se kao oranice ili vinogradi. EU je unazad nekoliko godina osigurala silne novce da se urede zemljišne knjige, kako bi ulaskom u EU bar te stvari bile sređene.

No, ne samo da se nisu pravno uredile nekretnine iz bivših država i režima, već su pravno nesigurne i nekretnine koje su građene unazad nekoliko godina. Zato i danas imamo slučajeve da su ljudi u potpunosti platili nove stanove u kojima žive, a sada ispada da su vlasnici tih stanova banke i da ih ponovo moraju platiti. Zato pri kupnji nekretnine uvijek budite oprezni! Čisto vlasništvo dobro zvuči, ali ono nema nikakvu pravnu snagu. Postoji samo – vlasništvo.

Izvor: www.butiga.hr

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja temeljem rješenja Građevinske inspekcije počelo je rušenje bespravnih građevina izgrađenih poslije 21. lipnja prošle godine i van građevinskog područja, kojih se za sada ne zna točan broj. U idućih mjesec dana srušit će se 30-ak, a do kraja godine 60-ak bespravno izgrađenih objekata.

Prvo se krenulo s rušenjem bespravnih građevina u primorskom dijelu Hrvatske, na dvije lokacije u Istri, na području općina Marčana i Medulin, te na otoku Braču (Bol i Milna), a nakon toga kreće se i u kontinentalni dio zemlje, kazali su na današnjem susretu s novinarima u Ministarstvu zamjenica ministra Ana Mrak Taritaš i pomoćnik ministra za inspekcijske poslove Davorin Oršanić.

- Bespravni graditelji su uporni, ali i mi smo, kazali su dodajući da time ostvaruju najave će ove jeseni krenuti u tu akciju, čime se želi unijeti reda u prostor Hrvatske. Rušenje će ići u tri vala, prvi je već krenuo s rušenjem građevina bespravno građenih poslije 21. lipnja 2011., na proljeće bi trebalo krenuti s onima u zaštićenim područjima tipa nacionalnih parkova i slično, a onda one čiji vlasnici nisu podnijeli zahtjev za legalizaciju za što je rok do kraja ove godine. Do kraja ove godine zahtjev za legalizaciju mogu podnijeti oni koji imaju rješenje građevinske inspekcije, takvih je oko 30 tisuća građevina, a svi ostali rok za te zahtjeve imaju do 30. lipnja iduće godine. Do 15. kolovoza bilo je oko 15 tisuća zahtjeva, od kojih je riješeno oko 1.500, kazala je Mrak Taritaš, ali ih se očekuje više do kraja godine, pri čemu ne ide sve glatko jer dosta investitora i vlasnika jednostavno čekaju inspekciju da im dođe na vrata. Za sada još nemaju razrađen model što će biti s onima koji ne podnesu zahtjev za legalizacijom, to će odlučiti kasnije, ali zasigurno će biti ili rušenje ili neusporedivo skuplja legalizacija, upozorila je Mrak Taritaš.

Oršanić je istaknuo da je jednostavnije kada sam vlasnik/investitor sruši građevinu i pobrine se za otpad nego da mu to radi izvođač Ministarstva, jer su to prilično veliki troškovi koji se kreću od 150 tisuća do 200 tisuća kuna za rušenje, a isto toliko i za odvoz i odlaganje otpada. Za sada imaju ugovor s jednom tvrtkom-izvođačem rušenja, TGT Adriatic, ali do kraja ove godine planiraju natječajem naći još nekoliko izvođača kako bi pokrili cijelu zemlju. Na susretu s novinarima čulo se i da je ove godine srušeno 150 objekata, za što je protrošeno 200 tisuća kuna iz proračuna, a da će za iduću godinu tražiti za rušenje oko 20 milijuna kuna.

Sredstva neće biti problem, rekla je Mrak Taritaš, ali puno toga ovisi i o lokalnim uredima za izdavanje dozvola, gradnju, prostorno uređenje i slično pri gradovima, općinama i županijama koji su također nadležni riješavati problem bespravne gradnje. Ili će se rušiti, ili će se legalizirati za što je država dala mogućnost plaćanja nakanade na rate na pet godine, ili će smanjiti komunalnu naknadu, ili nešto drugo, to ovisi o njima, ali reda u prostoru se mora uvesti, kazala je Mrak Taritaš. (Hina)

Izvor: www.glasistre.hr

Famozni porez na imovinu, koji bi trebao stupiti na snagu prvim danom iduće godine, izazvao je masovni strah kao nijedan fiskalni propis dosad. U tisku su se pojavili izračuni prema kojemu će građani godišnje morati plaćati i nekoliko desetaka tisuća kuna za velike stanove, vikendice ili drugi, treći, četvrti stan u vlasništvu. Prava je istina da u Ministarstvu financija još ne postoje izračuni. Porezne stope prema kojima će biti oporezovan prvi stan, drugi stan, treći stan… nisu poznate.

Razrađuju se modeli
Zna se samo načelo: porez će biti veći što je imovine više, osobito ako nije u funkciji. Imovina u funkciji je ona koja je prijavljena za neku gospodarsku djelatnost. Drugi ili svaki sljedeći stan, recimo, smatra se funkcionalnom imovinom ako je iznajmljen pa je najam prijavljen. U tom će slučaju porezna stopa na njega biti mala ili se uopće neće plaćati. “Većina građana koja ima jedan stan, plaćat će isto kao i dosad. Samo će od prvog siječnja, umjesto uplatnica za komunalnu naknadu, dobivati uplatnice na kojima piše da je riječ o porezu na neku vrstu imovine, stan, zemljište, halu ili slično“, kaže nam Ljubo Jurčić.

“U ovom trenutku nitko ne zna koliko će ljudi plaćati porez na imovinu. Da bi ga pravedno provodili, treba im od pet do deset godina da popišu, rasčiste vlasničke listove, opišu i procijene vrijednost imovine u Hrvatskoj“, dodaje Ljubo Jurčić. “Nisu se pripremili za tako velik korak i sve ostalo bi bilo apsolutno nepravedno. Međutim, da bi se takav porez trebao uvesti, trebao bi, ali ne po današnjim uvjetima. Malo je stručnjaka u našoj zemlji koji se bave tim složenim pitanjem“, objašnjava Ljubo Jurčić. Kaže da bi ovakvo uvođenje poreza na imovinu, kad ništa nije uređeno kako treba, bio uistinu socijalni udar na građane. “Ne vjerujem da će to Vlada napraviti“, kaže.

U susjednoj Sloveniji tisuću najimoćnijih građana posjeduje 50.000 nekretnina. Jurčić kaže da se teško može procijeniti koliko ih posjeduju naši moćnici. “Već od početka godine zamijenit ćemo komunalnu naknadu porezima na imovinu. Poruka je jasna: nije problem ta nova stopa jer neće biti veća od sadašnje komunalne naknade. Bit će određenih razlika, ako netko u centru grada ima staru i zapuštenu nekretninu, nije plaćao cijenu na imovinu nego na lokaciju, pa će možda sada imati manji porez. Za razliku od onih koji imaju moderne vile na periferiji koje imaju golemu vrijednost za koju će se morati plaćati odgovarajući porez“.

Stručnjaci se slažu da bi to trebao biti maksimum o ovoj krizi. “U krizi ne bih za obične građane dirao ništa više od pretvaranja postojećeg komunalnog doprinosa u taj porez“, kaže nam makroekonomist koji je htio ostati anoniman. Naime, Grad Rijeka je imala problem s državnom revizijom, koja je ustanovila nenamjensko trošenje komunalne naknade, i bila je u pravu. Ako je to porez, gradovi ga mogu trošiti na što god žele. Sada se ne smije uzimati od običnih građana, može samo od bogataša. Kod nas, procjenjuje se, tisuću bogataša ima 100.000 nekretnina, i njih treba žestoko opaliti porezom. Nastavlja se Otpori porezu već sad su golemi.

Glavni kratkoročni cilj ovoga zakona dodatno je punjenje proračuna. On će uprihoditi više novca zato što je jasno da će masa bogataša koji su dosad plaćali sitnu komunalnu naknadu morati plaćati, prema svemu sudeći, veliku poreznu stopu. Na primjer, ako bi se vila na Tuškancu, vrijedna milijun eura, oporezovala s jedan posto vrijednosti godišnje, porez bi, sa sadašnje komunalne naknade od nekoliko stotina kuna, skočio na 10.000 eura godišnje!

Brojni pojedinci, koji imaju puno stanova, a nije ih malo ni u političkoj nomenklaturi, npr. Domagoj Milošević ima 14 stanova i puno apartmana, godišnje će državi morati platiti desetke pa i stotine tisuća eura više jer je njegova imovina, prema zadnjoj procjeni, vrijedila više od 28 milijuna kuna. Srednjoročno i dugoročno, ovaj bi porez, međutim, trebao odigrati razvojnu funkciju. On će dovesti do dramatične promjene na hrvatskom tržištu i predstavljat će, vjerojatno, jedan od najrevolucionarnijih zakona u Hrvatskoj od osamostaljenja do danas – ako ga nova Vlada bude imala snage razvijati.

Zakon, naime, želi natjerati banke, špekulante zemljištem i stanovima, na brzu rasprodaju imovine koja će im postati preskupa. Banke imaju mnogo neprodanih stanova ili onih koje su dobile na hipotekama, građevinske tvrtke godinama ne mogu prodati više od 16.000 stanova, i sve to umrtvljuje tržište nekretnina, koje onda paralizira prateće industrije jer je golema privredna grana, građevina, mrtva. Ovaj bi porez trebao dinamizirati i pojedince. Svi oni koju su posjedovali imovinu koja nije bila u nekoj poslovnoj funkciji, morat će i ozbiljno razmisliti  isplati li im se plaćati velike poreze na nju ili im je bolje daje prodaju pa s dobivenim novcem učine nešto korisno.

“Zbog najavljenog poreza na imovinu malo će se povećati prodaja nekretnina, a prodavat će ih oni koji će se uistinu naći u problemu“, rekla nam je Jasminka Biliškov, vlasnica Biliškov nekretnina. Isti je bio slučaj nedavno kad su banke vršile pritisak pa su oni koji prodaju više stanova jedan do dva davali ispod cijene da podmire dugove,a potom opet prodavali po početnim cijenama. Primjerice, ako su kvadrat prodavali za 2000 eura, spustili bi do 1500 eura po kvadratu.

Danas se najviše traže stanovi od 50 do 60 kvadrata, čija se cijena na tržištu kreće od 80.000 do 160.000 eura. Mladi parovi teško se u ovim vremenima odlučuju na kušnju i kredite pa uglavnom unajmljuju stanove. Upravo će porez na nekretnine regulirati najam stanova jer će ljudima koji posjeduju više nekretnina biti u interesu da ih iznajmljuju zbog poreznih olakšica. To je europski model kojem trebamo težiti. Dodaje kako su za najam najtraženiji stanovi od 35,40 kvadrata, odnosno najam za 2000 do 3000 kuna.

IZVOR: www.24sata.hr/24express

Ukoliko Vlada RH bude ustrajna u primjeni poreza na imovinu po uzoru na praksu u Europskoj Uniji, taj će porez morati plaćati i stranci koji ovdje posjeduju nekretnine, piše Jutarnji list. Na taj bi način pod udar hrvatskih poreznika mogli doći i slovenski vlasnici, koji u Hrvatskoj imaju oko 110.000 stanova, vikendica i kuća za odmor, navodi Jutarnji. Taj broj u javnost često iznose slovenski mediji, a obuhvaća uglavnom objekte u vlasništvu Slovenaca u Istri i na Kvarneru. Ipak, porez na imovinu neće po džepu udariti samo Slovence jer je Hrvatska u posljednjih 12 godina postala popularno odredište za kupnju nekretnina i ostalih stranaca, osobito Nijemaca, Austrijanaca i Talijana, ali i Britanaca. Ne može se sa sigurnošću reći koliko je točno objekata u Hrvatskoj u rukama stranaca. U veljači 2009. na snagu je stupila potpuna liberalizacija tržišta nekretnina u odnosu na državljane zemalja EU, pa se one slobodno mogu kupovati i prodavati, bez obzira na to je li vlasnik hrvatski državljanin ili stranac.

Sugovornici su za Jutarnji potvrdili se broj nekretnina u rukama stranaca danas u Hrvatskoj računa u desecima tisuća, a možda čak i u stotinama tisuća. “U EU su obično obveznici poreza na posjedovanje nekretnina rezidenti i nerezidenti, koji su vlasnici nekretnina u toj zemlji. Nema, dakle, posebnog tretmana u oporezivanju nekretnina za nerezidente”, rekla je za Jutarnji Marina Kesner Škreb iz Instituta za javne financije.

 

Izvor: www.poslovni.hr

Kada je američka publicistkinja i sveučilišna profesorica Frances Mayes kupila staru kamenu kuću u srcu Toscane te o njenoj obnovi i svom novom životu u jednom od najljepših dijelova Italije napisala poetičan roman, izazvala je pravu buru interesa za tu zemlju i regiju. Doduše, Amerikancima ova knjiga nije bila potrebna da doputuju do belle Italije, koju ionako obavezno upisuju u svoje rute putovanja Starim kontinentom. Ipak, knjiga je, po kojoj je kasnije snimljen i film, bila odlična reklama, posebice za kupnju i obnovu starih kuća.

Zato je nedavni članak američke novinarke Kathleen Peddicord, koji je objavljen na internetskom portalu Yahoo, o Istri kao idealnom mjestu za život kada ste u mirovini odlična reklama. Ona tvrdi da je Poluotok jedno od idealnih mjesta u Europi, uz Francusku, Španjolsku, Italiju i Irsku, gdje Amerikanci mogu provesti mirovinu. Peddicord kaže da je Hrvatska idealna za američke penziće jer ima neobičnu i kompliciranu povijest, privlači otvorenim i ljubaznim ljudima, ali i lijepom prirodom.

Prema njenom mišljenju, čeka je i svijetla budućnost. Ističe da je u zadnjih nekoliko godina puno uložila u novu infrastrukturu, lijepu prirodu i krajolike. Navodi i da su kamene građevine kao s druge planete. U nekim dijelovima svijeta priroda sama sebe nadmašuje, a u drugim, ono što čovjek izgradi je impresivno. U Istri, priroda i čovječanstvo radili su zajedno više od stoljeća, počevši s Rimljanima, da bi stvorili zemlju užitaka koju morate cijeniti, piše američka novinarka. Za kraj kaže da mjesečno američki penzioner treba u Istri izdvojiti dvije tisuće dolara za život. Ipak, u članku ne navodi ništa o cijenama i ponudi nekretnina.

Dakle, potraga za drugim domom preko Velike bare može početi. Neki su već i počeli tražiti, iako je upita puno manje u odnosu na one iz europskih zemalja, čiji žitelji ove godine pokazuju veći interes jer će Hrvatske sljedeće godine ući u Europsku uniju.

Kada američki kupci nekretnina stignu u Hrvatsku, nije sve tako sjajno. Glavni je problem što na Poluotoku nema nekretnina koje bi zadovoljile njihove apetite, kao što je to slučaj u Španjolskoj. Nažalost, nemamo im što prodati. Glavni razlog je nesređena dokumentacija, ali moramo priznati da u odnosu na druge imamo i visoke cijene za ono što nudimo, kaže nam Anka Refinović iz umaške tvrtke za posredovanje nekretninama Ama Nekretnine.

Veli da Amerikanci, poput Rusa, kada nije riječ o hrvatskim povratnicima u domovinu traže velike kuće od po nekoliko tisuća kvadrata koje imaju okućnicu također nekoliko tisuća kvadrata. Takva nekretnina mora imati pogled na more te treba biti smještena u mirnom susjedstvu. Većinom dolaze s odvjetnicima, ali odustaju kada shvate da nekretnine nisu imovinskopravno riješene i ne odgovaraju onome što traže. Naime, Istra na prodaju nudi jako malo prostranih luksuznih vila ili velikih obiteljskih kuća na odličnim lokacijama, a njihov se proračun za nekretnine kreće od pola milijuna do milijun eura, tvrdi Refinović.

Jedan Amerikanac trenutno je u potrazi za kućom na moru koja ima svoj vez za čamce, saznajemo od Mojmira Jančića iz rovinjske agencije za prodaju nekretnina Portun Immobilis. Međutim, takvu je nekretninu danas jako teško naći. Upita iz Amerike imamo, ali to je jako malo u odnosu na druge strance, poput Britanaca, Nijemaca, Austrijanaca, Talijana pa čak i Nizozemaca i Belgijanaca u zadnje vrijeme. Glavni je razlog što smo im predaleko. Ono što svi stranci najprije u Istri traže je stara kamena kuća u unutrašnjosti, posebice u okolici Bala, Grožnjana, Motovuna i Svetvinčenta.

Međutim, budući da toga u Istri imamo jako malo u ponudi, onda se prebace na zemljišta ili nove kuće. Koriste ih kao svoje vikendice ili ih pak rentaju, veli nam on. Što se tiče cijena nekretnina u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Irskoj, koje su u ovom članku navode uz Hrvatsku, tek se spominje da su one u Irskoj do 50 posto niže nego inače te da su povoljnije u zadnjih nekoliko godina i u Španjolskoj.

Izvor:www.glasistre.hr

Prema mišljenju većine najpoznatijih analitičara tržišta nekretnina u svijetu, Hrvatsku nekoliko godina nakon ulaska u Europsku uniju čeka novi procvat tržišta nekretnina. Hrvatsko je tržište nekretnina doživjelo procvat prije nekoliko godina, oko 2000. nakon što se zemlja počela oporavljati od razornog rata i godina političke izolacije. Poticaj naglom razvoju tržišta bilo je i očekivanje pristupanja Europskoj uniji. Odlična klima, na stotine kilometara prekrasnih plaža i mnoštvo prirodnih krajolika u geografskoj raznolikosti od Panonske nizine preko Dinarskoga gorja do razvedene istočne jadranske obale s mnoštvom otoka čine Hrvatsku idealnim odredištem za strane kupce i investitore te turiste.

U vrijeme prvog procvata tržišta nekretnina njihove su cijene u Hrvatskoj bile među najbrže rastućim u svijetu. Vrijednost nekretnina godišnje je rasla od 20 do 30 posto. Ljepota raznolikosti Hrvatske, kako ističu najpoznatiji analitičari nekretnina u svijetu, u primorskim je ribarskim selima, kristalno čistome moru, ostacima rimskih građevina, pješčanim plažama, srednjovjekovnim gradskim jezgrama većih gradova na obali, prelijepim jezerima očuvanog okoliša, što je odličan mamac za investitore u nekretnine, ali i one koji se žele preseliti u prelijepu zemlju opuštenog suživota sa susjedima ili pak uživati u mirovini. Pogodnost u Hrvatskoj je, kako ističu stručnjaci, i mogućnost kupnje zemljišta koje nije skupo, na kojemu se može sagraditi dom za stanovanje ili ljetovanje. Usto, ističu kako Hrvatska postaje sve privlačnije mjesto za investiranje, prije svega glavni grad Zagreb jer se zakonska regulativa pojednostavnjuje i otvara prema stranim investicijama. Kako naglašavaju stručnjaci, iako se investicijska regulativa i regulativa za kupnju nekretnina u Hrvatskoj pojednostavnjuju, za sada je poželjno angažirati lokalnog odvjetnika za sklapanje posla.

Prekid naglog rasta tržišta nekretnina uslijedio je sa svjetskom gospodarskom krizom te produbljenom krizom u eurozoni. No to je, kako ističu ugledni analitičari tržišta, privremeno jer je u Hrvatskoj u vrijeme rasta tržišta sagrađeno mnoštvo novih nekretnina visoke kvalitete, suvremenog dizajna i opreme. Izlaskom eurozone iz krize Hrvatska će biti sve važnije turističko odredište, ali i atraktivno mjesto za boravak. Prednost je i što su sve dosadašnje vlade, uvidjevši što se dogodilo s obalama drugih mediteranskih i turističkih zemalja, u kojima je u vrijeme turističkog procvata bila masovna gradnja hotela i apartmana, sprječavale tzv. betonizaciju obale, odnosno provodile zaštitu obalnog pojasa i krajolika. Zbog toga je i nastao turistički slogan za hrvatsku obalu: Mediteran kakav je nekada bio. Iako je turizam najvažnija gospodarska grana Hrvatske, zadržani su visoki urbanistički standardi, građevinski su standardi na europskoj razini, a developeri imaju veliko iskustvo. Vlada Republike Hrvatske u poticanju stranih ulaganja u turizam i tržište nekretnina strogo vodi računa o zaštiti prirodnih ljepota i kulturnog naslijeđa.

Izvor:www.limun.hr

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 32 drugih sljedbenika