Blog o nekretninama

Archive for Svibanj, 2012

Oporezivanje nekretnina najviše će pogoditi Zadrane i Šibenčane, a najmanje Primorce, Istrijane i Zagrepčane

Ako Hrvatska sljedeće godine doista uvede porez na imovinu on će najviše udariti na kućni budžet stanovnika u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji, dok će udar na džepove građana biti najslabiji u Primorsko-goranskoj, Istarskoj i Gradu Zagrebu. Za to postoje dva razloga: nekretnine u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji imaju najveću vrijednost u odnosu na godišnji dohodak tamošnjih stanovnika, a komunalna naknada najviša je u Zagrebu, PGŽ i Istri, pa će njezino ukidanje i uvođenje poreza na imovinu najmanje pogoditi stanovnike na tom području.

Pokazala je to analiza koju su porezni stručnjaci izradili za Ministarstvo financija krajem 2010. godine kad se također razmišljalo o uvođenju poreza na imovinu. U toj analizi došlo se do zaključka da je vrijednost stanova i pripadajućeg zemljišta u Hrvatskoj četiri puta veća od raspoloživog dohotka kućanstva, a najveći je nesrazmjer u Zadarskoj županiji gdje stanovi u prosjeku vrijede 6,3 raspoloživa osobna dohotka pojedinog kućanstva. Uz to vrijednost stanova i inače najviše odstupa pod dohotka kućanstva baš u županijama na Jadranu. To bi kućanstva u Šibensko-kninskoj županiji u prosjeku opteretilo s više od 1,7 tisuća kuna godišnje, u Zadarskoj županiji sa 1,5 tisuća kuna, a u Ličkoj županiji sa 1,4 tisuće kuna. U Primorsko-goranskoj županiji opterećenje bi bilo 700 kuna veće nego dosad, a otprilike isto bi u prosjeku više za porez na imovinu, u odnosu na komunalnu naknadu, plaćali u Zagrebu, dok bi u Istri porezno opterećenje kućanstvima odnijelo oko 500 kuna godišnje.

Po tom scenariju država bi od ukidanja tri nameta izgubila oko tri milijarde kuna, no s druge strane bi na novom porezu zaradila oko 7,3 milijarde kuna što bi godišnje značilo veće prihode od 4,3 milijarde kuna. I to samo na porezu što ga plaćaju građani. Kako Vlada planira uvesti i porezne olakšice, odnosno gotovo osloboditi plaćanja poreza na imovinu građane koji imaju samo jedan stan u kojem žive, onda bi prihod od poreza na imovinu kojeg bi plaćala kućanstva bio znatno manji. Uz ukidanje komunalne naknade, komunalnog doprinosa i poreza na kuće za odmor, te prosječnu olakšicu od 30 posto, porez na imovinu po stopi od jedan posto godišnje bi državi, odnosno lokalnim vlastima, donio 5,6 milijardi kuna, što je 2,6 milijardi kuna više nego što zaradi od tri naknade koje bi bile ukinute. Ako bi se uz to ukinuli i porez na nasljedstvo i darove, te lokalni dio poreza na promet, lokalne bi vlasti bile dvije milijarde kuna u plusu.

Manji prihodi
Lokalne vlasti u PGŽ-u bi se morale nositi desetak milijuna kuna manjim prihodima. A, tamošnje bi stanovništvo u tom slučaju plaćalo u prosjeku 29 kuna manje nego što plaća prema sadašnjim pravilima, dok bi ušteda u kućnim budžetima Istre bila i do 270 kuna godišnje. Ova računica pokazuje kakav bi prosječan efekt imao novi porez na kućanstva u Hrvatskoj, čiji bi se dohodak u prosjeku smanjio za 1,1 posto godišnje. No, za one obitelji koje u svome vlasništvu imaju samo stan u kojem žive novi porez vjerojatno ne bi donio ništa veće opterećenje od dosadašnjih naknada bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive. Većem opterećenju moraju se nadati oni koji imaju dvije ili više nekretnina, jer na drugu nekretninu neće više plaćati komunalnu naknadu po “kvadratu“, jednako kao i građani koji imaju tek stan u kojem žive, nego će im se porez obračunavati na vrijednost stana.

Uz to naknadu će plaćati i na zemljište, bilo poljoprivredno bilo građevinsko koje nije u funkciji. Problem koji postoje s katastrom i registrom poljoprivrednog zemljišta na kraju bi preskupim moglo učiniti taj porez koji bi, ako se također naplaćuje po stopi od jedan posto, na godišnjoj razini donio ukupno oko 330 milijuna kuna. Najveću korist od tog poreza mogla bi imati Osječko-baranjska županija. Kakvu god opciju Vlada izabere porezni obveznici u plaćanju poreza na imovinu postat će i banke i taj će porez, kako je najavio ministar financija, plaćati i na stanove i na poljoprivredno i građevinsko zemljište. No, kako dobar dio njezine imovine, a ukupna vrijednost joj se procjenjuje na 30 milijardi eura, nije u funkciji novi bi porez i samu državu mogao natjerati da počne odgovornije raspolagati svojom imovinom, praznim poslovnim prostorima, neobrađenim i neizgrađenim zemljištem. Nema prepreka. Što se tiče europskog zakonodavstva prepreka uvođenju novog poreza nema, jer imovinski porezi nisu predmet usklađivanja s Europskom unijom.

Europska praksa sugerira da stare članice jače oporezuju imovinu od novih pa tako u tranzicijskim zemljama porez na imovinu donosi vlastima prihod koji doseže između jedan i dva posto BDP-a, dok se u starim članicama taj udio kreće od jedan do pet posto. U Hrvatskoj se od nameta koji imaju obilježja imovinskih poreza godišnje prikupi 5,9 milijardi kuna, odnosno oko 1,7 posto BDP-a, stoje prosjek novih članica EU. No, država te poreze, kroz komunalne naknade, porez na promet nekretninama, darovanje i slično, prikupi tako što jednako oporezuje građane koji imaju tek jedan stan, kao i one koji ih imaju pet ili, primjerice, banke. Novi bi porez na imovinu to trebao promijeniti i donijeti lokalnim vlastima više novca, no država će pri tome morati biti jako oprezna i dobro pripremljena kako joj pod radarom ne bi opet ostali “prosječni“ građani koje je i dosad svaka promjena u poreznom sustavu najviše koštala.

Izvor. www.novilist.hr

Oglasi

Još jedan potez Linićevih škara – stiže i porez na neobrađeno zemljište

Slavko Linić, ministar financija već je najavio kako će od 1. siječnja 2013. godine uvesti i porez na neiskorišteno poljoprivredno zemljište, posebno aludirajući na banke koje su preko hipotekarnih kredita došle do takvih zemljišta, piše Slobodna Dalmacija.

Ako bi se zaista ostvarila ideja o oporezivanju neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta, tada bi se na udaru ovog zakona našle sve oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ali to nije učinjeno.

Konačno, u dobrom dijelom Hrvatske, pogotovo u Dalmaciji, zemljišno-katastarske knjige nisu baš sređene, te bi na najvećem dijelu tih parcela bilo nemoguće i provesti oporezivanje takvog zemljišta. Ipak, čini se da kod Linića ne postoji namjera da se oporezuje cjelokupno neobrađeno poljoprivredno zemljište, nego samo ono koje je “podložno špekulaciji”, kao i da bi na udaru više mogle biti pravne osobe od fizičkih.

Izvor: www.business.hr

Tisuće stanova bez papira

Ako niste kao vlasnik stana upisani u zemljišnu knjigu, već samo u Knjigu položenih ugovora (KPU), od 1. siječnja 2013. godine nećete moći prodati ili darovati svoju nekretninu. Uoči ulaska u Europsku uniju dužni smo, naime, staviti izvan upotrebe Knjigu položenih ugovora u koju je upisana većina vlasnika u Hrvatskoj, jer EU ne poznaje dualitet zemljišnih knjiga. Svim zgradama do 31. prosinca ove godine nužno pokrenuti takozvani postupak povezivanja, odnosno prenijeti sve vlasnike iz KPU-a u zemljišnu knjigu, koja će ulaskom u Europsku uniju biti jedini važeći dokument.

Manje komplicirano

Spomenuti postupak provode upraviteljske tvrtke, a nakon njega nije potrebno provoditi etažiranje zgrade, koje bi, prema riječima upravitelja, ispalo duplo skuplje i kompliciranije. “Nakon provedbe postupka povezivanja KPU-a i zemljišne knjige, konačno će biti uneseni točni podaci o svim posebnim dijelovima zgrade, njihovim vlasnicima, površinama, kao i suvlasničkim udjelima, a na zemljištu više neće biti upisano društveno ili općinsko vlasništvo, te će svi vlasnici konačno biti uknjiženi. Od 660 zgrada kojima upravljamo čak 85 posto ih mora proći spomenuti postupak, dok ih je tek 15 posto uredno, a riječ je mahom o novogradnjama, izgrađenima nakon 2001. godine“, kazao nam je Toni Šoljan, voditelj Odjela pravnih poslova u Tehnoplastu.

Postupak povezivanja provodi se na temelju postojeće dokumentacije i dva do tri puta je jeftiniji od postupka etažiranja, ovisno o veličini, odnosno površini zgrade. Primjera radi, etažiranje zgrade od 1000 četvornih metara bruto površine suvlasnike stanova koštat će ukupno 15.000 kuna, dok bi za postupak povezivanja platili oko 8.000 kuna. “Podsjećam da su sve zgrade zakonski dužne provesti postupak etažiranja do 1. siječnja 2015. godine ako prethodno nisu napravile ovo povezivanje“, objašnjava nam Šoljan.

Zakonska dužnost

Na upit kako vlasnici mogu provjeriti jesu li upisani u zemljišnu knjigu ili u KPU, naš sugovornik odgovara da im to piše na novijem vlasničkom listu. Postupak povezivanja, pak, ne mogu pokrenuti samo za svoj stan, već za čitavu zgradu, najjednostavnije preko predstavnika stanara. Cijeli posao odrađuje upraviteljska tvrtka, a trošak postupka financira se iz postojećih sredstava pričuve ili dodatnim uplatama, ovisno o dogovoru suvlasnika. Najčešći je model, kako doznajemo od Šoljana, povećanje pričuve na razdoblje od šest mjeseci, koliko je očekivano trajanje samog povezivanja (60 dana prikupljanje i obrada dokumentacije, 60 dana sazivanje rasprave pred Zemljišnikom, plus jedan do dva mjeseca za ročišta op.a.).

“Ono što ljude uglavnom zanima jest to hoće li ovim putem uspjeti legalizirati i dio stana koji su uzeli od zajedničkih dijelova zgrade, ponajprije hodnika, napravivši od toga još jednu sobu, predsoblje i slično. Ako su to napravili do 1. siječnja 1998. godine, kada je na snazi još uvijek bilo društveno vlasništvo, ako imaju sve potrebe dokumente i suglasnost u to vrijeme nadležnog tijela lokalne samouprave, problema u pravilu nema. Ako je proširenje na zajedničke dijelove nastupilo iza tog datuma, taj će se dio moći uknjižiti tek uz suglasnost svih suvlasnika u postupku etažiranja“, objašnjava Šoljan.

Traženje uporabne dozvole Hoće li, prema novim propisima, agencije za nekretnine imati problema u poslovanju, pitali smo Franu Magazinovića, vlasnika Mediteran Golda. “Ono stoje nama moglo izazivati teškoće jest traženje uporabne dozvole za svaku zgradu s obzirom na to da bi, sukladno tomu, 90 posto objekata u Hrvatskoj bilo nelegalno i ne bi se moglo prodavati. Za dva mjeseca će se, prema mojim saznanjima, ipak ukinuti ta odredba Zakona o prostornom uređenju i gradnji, čime će nam se uvelike olakšati život. Vlada može i sutra zabraniti prodaju stanova koji nisu upisani u zemljišne knjige, nikad se ne zna“, kaže Magazinović.

Izvor: www.limun.hr

Hrvatima stiže šesti porez na nekretnine

Ministar financija Slavko Linić ne odustaje od namjere da ove godine predloži, a od iduće uvede, novi porez na imovinu. Smatram da je čovjek koji ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru bogat čovjek – ponovio je ovih dana Linić. S tom će se izjavom složiti mnogi ekonomisti koji godinama upiru prst u činjenicu da više od 90% Hrvata živi u vlastitoj kući i stanu, a još k tome 180.000 obitelji ima vikendicu.

Prema njemačkim standardima, gdje u privatnim stanovima i kućama živi 30-40 posto višeg i srednjeg sloja, Hrvati su natprosječno bogati nekretninama, a takva je situacija i u bivšim komunističkim državama, gdje se vodila politika jeftinih i svima dostupnih nekretnina. Treba li na građane udariti porez nakon što su izmrcvareni dvadesetogodišnjim tranzicijskim razdobljem, čiji je rezultat bio četiri puta veći broj umirovljenika, dvostruko manje zaposlenih, dramatičan pad proizvodnje, ogromna porezna presija i potpuni gubitak srednjeg sloja?

Vladajući na to pitanje sada daju potvrdan odgovor, ni oporba nije daleko od toga da ih podrži, a mišljenja stručnjaka su različita. Ministar financija Slavko Linić ne odustaje od namjere da ove godine predloži, a od iduće uvede, novi porez na imovinu.

Bogati nekretninama
“Smatram da je čovjek koji ima stan u Zagrebu i vikendicu na moru bogat čovjek“, ponovio je ovih dana Linić. S tom će se izjavom složiti mnogi ekonomisti koji godinama upiru prst u činjenicu da više od 90% Hrvata živi u vlastitoj kući i stanu, a još k tome 180.000 obitelji ima vikendicu. Prema njemačkim standardima, gdje u privatnim stanovima i kućama živi 30-40 posto višeg i srednjeg sloja, Hrvati su natprosječno bogati nekretninama, a takva je situacija i u bivšim komunističkim državama, gdje se vodila politika jeftinih i svima dostupnih nekretnina.

Treba li na građane udariti porez nakon što su izmrcvareni dvadesetogodišnjim tranzicijskim razdobljem, čiji je rezultat bio četiri puta veći broj umirovljenika, dvostruko manje zaposlenih, dramatičan pad proizvodnje, ogromna porezna presija i potpuni gubitak srednjeg sloja? Vladajući na to pitanje sada daju potvrdan odgovor, ni oporba nije daleko od toga da ih podrži, a mišljenja stručnjaka su različita. Marina Kesner Škreb, analitičarka Instituta za javne financije, podsjeća da se nekretnine u nas već oporezuju s pet vrsta poreza: na kuće za odmor, na dohodak od najma nekretnina, na dohodak od prodaje nekretnina, na promet pri nasljeđivanju i darovanju i na promet u slučaju kupoprodaje nekretnina. Osim toga, na sve se nekretnine plaća komunalna naknada, koja i figurira kao neka vrsta poreza.

Ministarstvo financija još nije nikome dostavilo radnu verziju zakona, a u javnosti se vrti niz varijanti, od toga da se porez ne bi plaćao na nekretnine u kojima se živi do toga da bi sve nekretnine do 100.000 eura bile oslobođene poreza, a na vrijednost veću od te obračunavale bi se dvije porezne stope: s 0,5 posto oporezivale bi se dodatne nekretnine u vrijednosti od 100 do 200 tisuća eura, a s 1-2 posto vrijednost imovine veća od 200.000 eura. Bila bi i razlika služi li imovina za stanovanje, odmor, poslovanje, iznajmljivanje ili je neiskorištena.

Linić dodatno upire prstom u zemljište i lobije koji navodno blokiraju gospodarsku aktivnost i čekaju da im cijene narastu. Pokušavaju prodati. Sama najava uvođenja poreza uznemirila je građane pa agenti za nekretnine kažu daje sve više ponuda za prodaju, pogotovu na moru, no malo kupaca. No, tek kad se objave iznosi stopa kojima će se oporezivati nekretnine moguće je procijeniti koliko će novi porezni pritisak biti žešći.

Hrvatska ima jedan od najvećih PDV-a u Europi, jednako kao i jednu od najvećih stopa poreza na dohodak (40%, plus prirez), visoke socijalne doprinose pa bi veći porez na imovinu bio omča oko vrata. Mnogi godinama upiru prstom u činjenicu da 90% Hrvata živi u vlastitoj kući ili stanu, a još k tome 180.000 obitelji ima vikendicu.

Izvor : www.vecernji.hr